Američka imigracija na kraju 2026. godine: promjene, izazovi i pravna neizvjesnost

Intervju / Imigraciono pravo / Novembar 2026

Kraj 2026. godine donosi nova pitanja za ljude koji u Sjedinjenim Američkim Državama žive, rade ili tek pokušavaju da regulišu svoj imigracioni status. Pojačana kontrola, dugotrajni postupci i promjene u sudskoj praksi utiču na porodice, zaposlene, preduzetnike i tražioce azila, bez obzira na to u kojem dijelu Amerike žive. Posebnu pažnju izazvala je oktobarska presedanska odluka američkog Odbora za imigracione žalbe o zahtjevima za azil državljana Evropske unije i drugih razvijenih demokratskih zemalja. O tome šta se zaista mijenja, šta ostaje moguće i koje greške treba izbjeći razgovaramo sa Filipom Čičevalievom, imigracionim advokatom iz kancelarije OC Law Group LLC.

01. Kada pogledate američki imigracioni sistem pred kraj 2026. godine, šta biste izdvojili kao najveći izazov?

Filip Čičevaliev: Prije svega, neizvjesnost. Ljudi često misle da je najveći problem samo to što postupci dugo traju. Čekanje jeste ozbiljan problem, ali još teže pada činjenica da porodica ne zna kada će dobiti odgovor i kakve će okolnosti važiti u tom trenutku. Istovremeno imamo intenzivnije sprovođenje imigracionih propisa, česte pravne sporove i različite rokove zavisno od vrste predmeta. Ne bih rekao da je svaki put prema legalnom statusu zatvoren; rekao bih da svaki korak danas zahtijeva više pažnje i konkretnu pravnu strategiju.

02. Zašto su zastoji u imigracionim postupcima toliko veliki problem za obične ljude?

Filip Čičevaliev: Zato što se imigracioni predmet ne odvija odvojeno od svakodnevnog života. Neko čeka da mu se pridruže supružnik i djeca, neko odlaže poslovnu odluku, a neko ne može bezbrižno da otputuje i vidi roditelje. Pred imigracionim sudovima i dalje se nalaze milioni neriješenih predmeta. To ne znači da svaki predmet traje isto niti da se sve vrste zahtjeva obrađuju na jednom mjestu. Ali posljedica za mnoge ljude jeste ista: život se planira oko rokova, poziva i odluka nadležnih organa.

03. Imigraciona kontrola je jedna od centralnih tema ove godine. Kako pomiriti sprovođenje zakona i prava ljudi koji prolaze kroz postupak?

Filip Čičevaliev: Država ima pravo da određuje uslove ulaska i boravka i da sprovodi imigracione zakone. Istovremeno, postupak mora ostati zakonit i pravičan. Važno je da osoba razumije šta joj se stavlja na teret, koje mogućnosti zaštite ima i koji rokovi važe.

Ne pomaže kada se ova pitanja prikazuju kao da moramo izabrati ili kontrolu ili pravnu sigurnost. U ozbiljnom pravnom sistemu oba principa moraju postojati.

04. U javnosti se često čuje savjet: „Samo dođite legalnim putem.“ Koliko je to u praksi jednostavno?

Filip Čičevaliev: Legalni putevi postoje, ali nisu jednako dostupni svima. Porodična imigracija, radne kategorije, studentske vize, humanitarna zaštita i drugi postupci imaju različite uslove. Neko može imati odobrenu imigracionu peticiju, a da zbog viznih kvota i dalje čeka mogućnost da dobije stalni boravak. Zato je pogrešno predstavljati sistem kao jedan red u koji svako može samo da stane. Najprije se mora utvrditi postoji li pravni osnov i šta taj osnov realno omogućava.

05. Posebnu pažnju izazvala je odluka Board of Immigration Appeals iz oktobra 2026. Šta ona znači za azilante iz Evrope?

Filip Čičevaliev: Riječ je o presedanskoj odluci Matter of B-S-A-N-, donijetoj 9. oktobra 2026. godine. BIA je zauzeo stav da imigracione sudije, po pravilu, treba da odbijaju zahtjeve za azil državljana visoko razvijenih demokratskih zemalja koje široko štite ljudska prava, osim u izuzetnim okolnostima koje odluka opisuje. Posebno za državljane Evropske unije BIA je uspostavio pretpostavku protiv diskrecionog odobrenja azila, pozivajući se na mogućnost zakonitog boravka u drugim članicama.

Ovo je ozbiljna promjena u načinu na koji se takvi slučajevi procjenjuju. Ipak, ne treba je prepričavati kao apsolutnu zabranu da evropski državljani uopšte zatraže azil ili kao automatsko odbijanje svake vrste zaštite. Ishod zavisi od činjenica, zakonskih uslova i procesnog položaja predmeta.

06. Da li se ta odluka odnosi i na građane Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja Zapadnog Balkana?

Filip Čičevaliev: Važno je napraviti razliku između Evropske unije i Evrope kao geografskog pojma. Pretpostavka koju BIA izričito vezuje za državljanstvo EU ne obuhvata automatski osobe koje imaju samo državljanstvo Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine ili drugih zemalja regiona koje nisu članice EU. To, međutim, nije garancija da će njihov zahtjev biti odobren. Za azil i dalje mora postojati zakonom priznat osnov progona, odgovarajući dokazi i ispunjeni drugi uslovi. Kod dvojnog državljanstva analiza može biti posebno složena. Zato je rizično donositi zaključke samo na osnovu pasoša ili iskustva nekoga drugog.

07. Šta biste poručili ljudima čiji status zavisi od privremene zaštite ili dozvole za rad?

Filip Čičevaliev: Najvažnije je da ne poistovjećuju privremenu zaštitu sa trajnim imigracionim statusom. Programi poput TPS-a mogu pružiti važno olakšanje, ali njihovo trajanje, produženja i dokumentacija zavise od konkretne zemlje i važećih odluka. Osoba treba da provjeri zvanična obavještenja koja se odnose baš na njen program, kao i datum važenja svojih dokumenata. Posebno treba biti oprezan prije putovanja ili promjene strategije. Nešto što je prijatelju bilo moguće ne mora biti moguće i u vašem predmetu.

08. Mnogi naši čitaoci rade u transportu, vode male firme ili zavise od radnih viza. Šta je za njih najvažnije?

Filip Čičevaliev: Da razlikuju imigracioni status od zaposlenja i da ne pretpostavljaju kako svaki posao automatski otvara put do zelene karte.

Za neke kategorije neophodan je poslodavac-sponzor, za druge postoje zahtjevi u vezi sa kvalifikacijama ili radnim mjestom. Promjena poslodavca, gubitak zaposlenja ili rad bez odgovarajućeg odobrenja mogu imati različite posljedice u zavisnosti od konkretnog statusa. To je posebno važno u djelatnostima u kojima se posao i mjesto rada često mijenjaju. Pravna provjera prije promjene je mnogo bolja od pokušaja da se problem rješava naknadno.

09. Koje greške najčešće treba izbjegavati kada se pravila brzo mijenjaju?

Filip Čičevaliev: Prva je oslanjanje na savjete sa društvenih mreža bez provjere izvora. Druga je propuštanje rokova ili nedovoljno pažljivo čitanje zvaničnih obavještenja. Treća je nepotpuno ili netačno predstavljanje činjenica, ponekad iz uvjerenja da će tako predmet izgledati jednostavnije. U imigracionom pravu dosljednost, vjerodostojnost i dokumentacija imaju veliku težinu. Savjetujem ljudima da vode urednu evidenciju o podnescima, odlukama, putovanjima i adresama, i da prije važnog poteza dobiju savjet zasnovan na svom konkretnom slučaju.

10. I za kraj, kakvu poruku imate za ljude koji se trenutno suočavaju sa neizvjesnošću?

Filip Čičevaliev: Ne bih želio da im nudim ni lažnu sigurnost ni nepotreban strah. Američko imigraciono pravo i dalje predviđa različite mogućnosti, ali ne postoji jedno rješenje za sve. Ponekad je najvažniji korak saznati koji put nije moguć, kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme i izlagalo nepotrebnom riziku. Iza svakog predmeta stoje stvarni ljudi i porodice. Upravo zato vjerujem da dobar pravni savjet mora biti iskren, razumljiv i pažljivo prilagođen činjenicama. To je ono što ljudima najviše dugujemo.