Cene prevoza za dry van kamiona pale su za oko 9% od početka leta, ali su ove jeseni usporile svoju stopu opadanja, prema Freihtvawes-ovom Indeksu početnog izveštaja o ugovorima o dry van vozilima (VCRPM1).
Cena na marketu za dry van vozila su i dalje za više od 35% nego što su bile u junu 2020.godine, ali su u suštini ravne iz perspektive godine u odnosu na prethodnu godinu. Ugovorne stope su „dostigle vrhunac“ u junu, ali su u suštini bile stabilne od početka marta do jula.
Zategnutost u eri pandemije koja je počela sredinom 2020.godine pokrenula je sve veći trend ponuda kraćih ciklusa (mini-ponude), što je omogućilo da se ugovorne stope kreću brže nego što su ranije imale. Pre 2020.godine, prosečan ciklus ponude za otpremnike bio je oko 12 meseci, što znači da ugovorne stope nisu imale jake fluktuacije tokom cele godine.
Veliko je pitanje koliko će otpremnici biti motivisani ili svesni jer je oštar pad potražnje učinio prevoz robe dostupnijima. Indeks obima izlaznih tendera (OTVI) meri ukupne ponude ili zahteve pošiljalaca prema prevoznicima za kapacitet. Ti zahtevi su manji za 25% na godišnjem nivou, godinu za godinom (y/y).
Spot tržište kamiona je brzo reagovalo u martu, sa Nacionalnim indeksom tereta (NTI) koji je pao za 14% tokom perioda od 61 dan. Pošto se promptne stope pregovaraju svakodnevno, one brže reaguju na promene u uslovima ponude i potražnje na tržištu.
Pošiljaoci mogu u proseku dobiti oko 24% popusta na spot tržištu kada im trebaju usluge prevoza. Ovo nije održiv odnos tokom vremena jer će se ugovori kretati ka spot tržištu.
Ali u bliskoj budućnosti može postojati određena nada za prevoznike jer ugovorno tržište staje. Zašto bi došlo do ovog usporavanja?
Zabrinutost u vezi promena
Transport više nije epicentar svemira špeditera. Zabrinutost za kapacitete prešla je na naduvane zalihe i prognoze potražnje. Ispravljanje ovih podataka ima veći potencijalni uticaj na zaključke pošiljalaca.
Ponude oduzimaju mnogo vremena i energije. Mini ponude ne znače da pošiljaoci šalju celu svoju mrežu radi utvrđivanja cena. Oni uglvnom ciljaju na najproblematičnije delove, što ima smisla jer je glavni cilj ušteda vremena i energije što rezultira većim troškovima. Sada kada dim nestaje sa stanovišta kapaciteta, oni mogu doći do daha i reformske strategije.
Pošiljaoci takođe nisu osvetoljubivi subjekti koji žele da oteraju prevoznike sa tržišta. To bi bilo kontraproduktivno. Oni sa najboljom kontrolom troškov su obično oni sa najboljim odnosima sa svojim partnerima. Većina njih razume da je inflacija troškova uticala na sve i da nije u potpunosti završena. Davanje ponuda za prevoznike ispod njihove tačke rentabilnosti ne donosi pošiljaocu nikakvu korist na duži rok.
Istina je da jednostavno nema mnogo aktivnosti na implementaciji ponuda u ovo doba godine. Mini punude su uglavnom mehanizam očaja, a ne način života. Veći, ređi koraci će verovatno postati odlučujući izgled indeksa ugovorene stope.
Problem koji sada nastaje sa strane prevoznika je što se takmiče za manju količinu tereta u onome što može postati očajno okruženje. To će biti ono što će na kraju smanjiti ugovore – i oni će ka dole.
Izvor: Freightwaves.com