Da li bi Vašington mogao da zabrani izvoz dizela? Šta vozači kamiona treba da znaju
Predsednik Donald Tramp izjavio je u utorak da je svom timu već naložio da razmotri zabranu izvoza dizela. Ministar finansija Skot Besent rekao je da zvaničnici ispituju da li bi potpuna ili delimična zabrana funkcionisala, a da pritom ne poremeti rad američkih rafinerija. Odluka će, kako je Tramp dodao, stići "brzo, na ovaj ili onaj način".
Cena na pumpi je razlog pritiska
Nacionalni prosek cene dizela na autoputevima dostigao je ove nedelje oko 6,53 dolara po galonu, što je nov rekord. To je otprilike tri dolara više nego pre godinu dana. U pojedinim državama je još gore: Kalifornija je znatno iznad osam dolara.
Poljoprivredna udruženja i države u kojima transport čini veliki deo privrede tvrde da takva cena guši rad tokom žetve, distribuciju prehrambene robe i vožnju na dugim relacijama. Republikanski zakonodavci iz Ajove, Aljaske, Tenesija i drugih država tražili su pauzu u izvozu. Jedan predlog zakona u Predstavničkom domu potpuno bi zaustavio izvoz dizela do početka 2027. godine. Drugi predviđa automatsko uvođenje zabrane svaki put kada nacionalni prosek dostigne pet dolara po galonu.
Argumenti za i protiv
Logika predloga je jednostavna. Sjedinjene Države proizvode više dizela nego što potroše. Rafinerije veliku količinu šalju u inostranstvo, često više od milion barela dnevno, a povremeno i blizu 1,6 miliona barela. Zagovornici zabrane tvrde da bi zadržavanje tog goriva u zemlji obnovilo zalihe i oborilo cene za prevoznike i poljoprivrednike.
Kritičari, među kojima su naftne kompanije i deo Trampovih zvaničnika za energetiku, upozoravaju na suprotan ishod. Ako rafinerije izgube izvozno tržište, mogle bi da smanje ukupnu preradu. To bi značilo manje dizela, ali i manje benzina. Saveznici u Evropi i Latinskoj Americi koji danas kupuju američki dizel takođe bi ostali bez dela snabdevanja.
Svaka zabrana bila bi prvo veliko ograničenje izvoza američke energije otkako je Kongres 2015. ukinuo staru zabranu izvoza sirove nafte. Tu je i važna pravna tačka: predsednik više nema rutinsko ovlašćenje da ograniči izvoz naftnih derivata. Ako Bela kuća krene sama, gotovo sigurno bi se oslonila na zakon o vanrednim ovlašćenjima.
Šta je IEEPA
Ključni propis je International Emergency Economic Powers Act, ili IEEPA, američki zakon o vanrednim ekonomskim ovlašćenjima predsednika. Kongres ga je usvojio 1977. godine. Zakon dozvoljava predsedniku da deluje nakon što proglasi nacionalnu vanrednu situaciju zbog "neuobičajene i vanredne pretnje" koja u celini ili najvećim delom dolazi izvan Sjedinjenih Država.
Kada se vanredno stanje proglasi, predsednik može da reguliše ili blokira širok spektar prekograničnih poslova, uključujući uvoz i izvoz imovine koja podleže američkoj jurisdikciji. Decenijama su predsednici koristili IEEPA za sankcije, zamrzavanje imovine i kontrolu izvoza. Nisu je koristili za oporezivanje uvoza.
To se promenilo 2025. godine. Na početku drugog mandata, Tramp se pozvao na IEEPA da uvede carine Kanadi, Meksiku i Kini, navodeći fentanil i pretnje na granici. Kasnije je isti zakon iskoristio za široke "recipročne" carine vezane za proglašenu vanrednu situaciju zbog američkog trgovinskog deficita. Nijedan predsednik do tada nije tako primenio taj zakon. Administracija je tvrdila da ovlašćenje da se "reguliše" uvoz obuhvata i pravo da mu se odredi cena. Uvoznici i poslovna udruženja podneli su tužbe, tvrdeći da su carine porezi i da samo Kongres može da uvodi poreze.
Odluka Vrhovnog suda
Vrhovni sud je 20. februara 2026. stao na stranu tužilaca. U predmetu Learning Resources, Inc. protiv Trampa, sud je odlukom šest prema tri presudio da IEEPA ne daje ovlašćenje za uvođenje carina. Predsednik suda Džon Roberts napisao je da Ustav pravo na uvođenje dažbina daje Kongresu i da IEEPA nigde ne pominje carine ni poreze. Formulacija o regulisanju uvoza, naveo je, ne može da nosi takvu težinu.
Ta presuda oblikuje ono što sada sledi. Ako administracija pokuša da zabrani izvoz dizela preko IEEPA, pravna rasprava neće biti o carinama, već o tome koliko daleko seže ovlašćenje da se "reguliše" izvoz.